Srednja škola Bartola Kašića Grubišno Polje

Kasno u mrak

Kasno u mrak, kad sav narod spi

netko meni kuca na pendžer.

No kad firange odmaknem, nikoga nema

te tako u noćni pohod krećem.

Izađem vanka i začujem zvuk

što  kuruznom polju me vodi.

Blatne stope i pepeo suvi

čine put kojim moja noga hodi.

Voćkar u polju, kraj pauzne trule

neka čeljad kolo vodi.

Rasparanog rublja, sablasnih lica,

Igra, pjeva, jednim glasom zbori:

Tko zna gdje su dani ti

kad smo sretni bili mi?

Nije lako kad si sam,

ja to znam.

Trknuh kući, brže-bolje

dok su bozi dobre volje.

Al' pred vrat'ma zlo me snađe,

kad iz šupe moje izađe.

Lubanje kozje mjesto glave nosi

švarbom vel'kom smrtnike kosi.

Nađak nađoh, no nisam mu ravan.

Spreman sam da me uzme ovaj stvor taman.

No odjednom nešto trgne me naglo

i nađoh svoju glavu potonulu u vanjkuf.

U čikobenici na stolu još bljeskaju iskre,

a mišćafla još leži kraj peći na podu.

Dignem se iz kreveta, spremim se za dan.

Prije polaska uzimam šešir i lajbek.

Zora sviće, vrage i duhe tjera,

grožđe s verande zaboravlja moj san.

Kasno u mrak, kad sav narod spi

netko meni kuca na pendžer.

No kad firange odmaknem, nikoga nema

te tako u noćni pohod krećem.

Olivera Čuka, 3.c