Nastava je organizrana u vrijeme trajanja Ekonomske škole i u prvih deset gimnazijskih godina u prizemlju Osnovne škole i Narodnoga sveučilišta (danas Centar za kulturu i informiranje). Nastava tjelesne i zdravstvene kulture izvodila se u učionicama, u školskome dvorištu i Sokolani u parku. Ukoliko bi to razvitak osnovne škole zahtijevao, u planu je bila i izgradnja montažne zgrade s učionicama. Prosječan broj učenika koji je završavao osmi razred bio je 111 te je njihov priljev u Gimnaziju bio osiguran. Godine 1970. Gimnazija od prvog do četvrtog razreda broji 114 učenika. Sudeći prema materijalnim uvjetima sredine, Gimnazija je jedini tip škole koji je tada mogao biti osnovan i čiji je rad Skupština Općine mogla kontinuirano održavati. U razdoblju od 1964. do 1970. godine ukupno je 315 učenika upisalo prvi razred Gimnazije. Budući da su Gimnaziju pohađali većinom odlični i vrlo dobri učenici boljega imovinskoga statusa, veliki je dio učenika odlazio u okolne škole u privredi. Mnogi nisu ni nastavili školovanje, neki zbog nemogućnosti financiranja, a neki zbog udaljenosti okolnih sela. Svi navedeni podaci ukazivali su na potrebu osnivanja samostalnoga srednjoškolskoga centra. Prema prijedlogu Inicijativnoga odbora za osnivanje Srednjoškolskoga centra u Grubišnome Polju, Srednjoškolski bi centar trebao imati Gimnaziju – općega smjera i Opću srednju školu koja bi obuhvaćala metalski smjer, trgovinsko-ekonomski smjer, kemijsko-prehrambeni smjer i općezanatski smjer.

U uvjetima reforme odgoja i obrazovanja omladine na drugom školskom stupnju Skupština Općine Grubišno Polje donijela je 26. veljače 1971. godine odluku o osnivanju Srednjoškolskoga centra koji čine: Opća srednja škola metalskoga usmjerenja i Gimnazija. Također je bilo potrebno izgraditi novi prostor. Isti dokument govori i o financiranju izgradnje novoga prostora: „Problem je privredna nerazvijenost općine i ograničena mogućnost investiranja u objekte nužne za izvlačenje općine iz postojećih nepovoljnih uvjeta egzistencije njezinoga stanovništva, pa i školstva.“ Referendumom je 21. rujna 1971. godine raspisan samodoprinos i izgradnja infrastrukture te se iz tih sredstava trebao ostvariti udio sufinanciranja objekata Srednjoškolskoga centra u Grubišnome Polju. Izrađen je idejni projekt prema kojemu je bilo potrebno izgraditi Srednjoškolski centar i fiskulturnu dvoranu za potrebe toga Centra i Osnovne škole.

Osim nove školske zgrade izgrađene 1974. godine, u dvorištu je izgrađena školska radionica „Tehničar“ u kojoj se obavljala praktična nastava strojarskih zanimanja te ona i danas ima istu funkciju. Sagrađena je i upravna zgrada te zapadno krilo školske zgrade. Spomenica Osnovne škole u školskoj godini 1974./1975. bilježi: „Za vrijeme školskih praznika srednjoškolski se centar preselio iz naših prostorija u vlastitu zgradu pa je time znatno olakšan rad. Nestalo je gužve po hodnicima zbog pretrpanosti, a i problema koji su se javljali s obzirom na dva različita uzrasta učenika.’’ Sedamdesetih godina Srednja škola obrazovala je učenike u više programa: opća gimnazija, strojarstvo, industrija i poljoprivreda te tekstil. U strojarskom programu bila su zastupljena sljedeća zanimanja: automehaničar, strojobravar, kovinotokar, autolimar, autolakirer, limar, zavarivač, strojarski tehničar. U industrijskom i poljoprivrednom programu obrazovana su zanimanja: pekar, prehrambeni tehničar, ratar, stočar te jedno vrijeme ribnjačar. Uvođenjem srednjega usmjerenoga obrazovanja 1976. godine umjesto gimnazije uvedeno je zanimanje matematičar – informatičar, a nakon njega se školovanje nastavljalo na fakultetima. U sklopu Srednje škole u Grubišnome Polju u okviru programa osposobljavanja postojala je i autoškola. U skladu s odredbom Zakona o srednjem obrazovanju i zahtjevima reforme odgoja i usmjerenoga obrazovanja, na sjednici Savjeta Srednjoškolskoga centra Grubišno Polje održanoj 8. srpnja 1977. godine Srednjoškolski centar mijenja naziv u Centar za odgoj i usmjereno obrazovanje.

Temeljem Rješenja Republičkoga komiteta za prosvjetu, kulturu, fizičku i tehničku kulturu (broj 4411/1-1986) od 18. travnja 1987. godine Centar za odgoj i usmjereno obrazovanje Grubišno Polje ispunjava uvjete za izvođenje obrazovnog programa prirodoslovno-matematičkog smjera, tehničar, strojarski tehničar, mljekar, ratar i ribnjačar. Temeljem zahtjeva Centra za odgoj i usmjereno obrazovanje Grubišno Polje, Komitet za prosvjetu, kulturu, fizičku i tehničku kulturu donosi Rješenje da Centar za odgoj i obrazovanje Grubišno Polje ispunjava uvjete za izvođenje programa opće gimnazije s jednim odjeljenjem 1990./1991. godine. To je značilo ponovno vraćanje gimnazijskog programa. Ratne godine 1991. u školi je bilo smješten Zbor narodne garde i nastava se nekoliko mjeseci nije odvijala.

Odlukom Vladina povjerenika za Grubišno Polje od 2. ožujka 1992. godine škola dobiva naziv Srednja škola Bartola Kašića. Škola je obrazovala sljedeće programe: opća gimnazija te industrijska i obrtnička škola. U programu industrijske škole bila su zanimanja rukovatelj prehrambenim strojevima, mesar, mlinar i pekar, a u programu obrtničke škole obrazovana su zanimanja: strojobravar, tokar automehaničar, autolimar, vodoinstalater, plinoinstalater. Zanimanja su se godinama izmjenjivala ovisno o potrebama tržišta i interesa učenika. Nakon Domovinskoga rata došlo je do smanjenja broja stanovnika, naročito u okolnim selima, a to je značilo i smanjenje broja upisanih učenika. Upisi u školsku godinu 2003./2004. demonstrirali su drastičan pad pa su tako bila upisana 44 učenika. Sljedeće godine u iste je programe upisano 55 učenika. Da bi škola opstala, ravnatelj je novi program upisa predložio Nastavničkome vijeću, Školskome odboru i Vijeću roditelja te su poduzete brojne mjere poboljšanja, počevši od ponude novih obrazovnih programa, suradnje s Hrvatskim zavodom za zapošljavanje, gradskom i županijskom vlašću, suradnje s roditeljima, Područnom obrtničkom komorom Bjelovarsko-bilogorske županije, suradnje sa MZOŠ, a naročito s Upravom za strukovno obrazovanje i Hrvatskim zavodom za školstvo. Prikupljeni su podaci o potrebama Hrvatskoga zavoda za zapošljavanje na razini Županije i Grada te su među učenicima sedmih i osmih razreda i njihovim roditeljima provedene ankete o potrebama gospodarstva.

Na osnovu poduzetih mjera Srednjoj školi Bartola Kašića Grubišno Polje odobrena su sljedeća zanimanja: opća gimnazija, automehaničar, plinoinstalater, vodoinstalater, tokar, kuhar, konobar, rukovoditelj prehrambenim strojevima, mesar, cvjećar, voćar-vinogradar-vinar, stočar, poljoprivredni gospodarstvenik. Škola je dobila mogućnost obrazovanja odraslih, i to za sljedeća zanimanja: automehaničar, autolimar, vodoinstalater, plinoinstalater, dok je za zanimanje pčelar omogućeno osposobljavanje odraslih. Rezultat poduzetih mjera bio je upis 66 učenika, a sljedeće 2005./2006. godine 101 učenika. U cijeloj je školi bilo 239 učenika u 13 razrednih odjela sa 7 programa i 17 zanimanja u 22 odgojno-obrazovne grupe. Uvedena su nova zanimanja: tehničar za računalstvo, mehaničar poljoprivredne mehanizacije, instalater grijanja i klimatizacije, zidar, tesar, keramičar-oblagač, proizvođač mlijeka, voćar, vinar-podrumar, stočar, kozar, proizvođač i prerađivač aromatičnog i ljekovitog bilja, proizvođač gljiva, prerađivač mlijeka i proizvođač sira. Godine 2007. izlazi i školski časopis „Kockavica“. Posljednjih je godina primjetan pad broja stanovnika na grubišnopoljskome području i pad broja učenika u Osnovnoj kao i u Srednjoj školi pa školske godine 2018./19. školu pohađa ukupno 177 učenika.

Tekst Pregled povijesti školstva grada Grubišnog Polja napisala je Monika Vojvodić Andričević i objavljen je 2018. godine.