Učenice 3. razreda opće gimnazije krenule su na dugo očekivani maturalac u Grčku.

Naše putovanje započelo je autobusom u ponoć 31. svibnja 2025. godine. Prvo odredište bio je San Marino, treća najmanja država u Europi. Ova šarmantna državica, koju je u 3. stoljeću osnovao klesar Marino s otoka Raba, ponosi se elegantnim utvrdama, uskim kamenim ulicama i brdovitim pejzažima koji oduzimaju dah. Nakon kratkog uživanja u pogledu s gradskih zidina i ispijanja kave, uputile smo se prema Anconi, talijanskoj luci gdje nas je čekao ukrcaj na brod za Patras.

Ukrcale smo se na brod u večernjim satima, sve uzbuđene zbog 24-satnog boravka na otvorenom moru. Iščekivale smo novo iskustvo: gdje ćemo spavati, što ćemo jesti? Dobile smo svoje kabine, koje, iako ne prostrane, bile su dovoljne za odmor i osvježenje. Prvotna klaustrofobija brzo je nestala, a san nam je svima prijao nakon dugog puta. Dan na brodu protekao je u čistom uživanju: bilo je tu slikanja, pjesme, plesa, druženja, ispijanja kave i promatranja morskih pejzaža. Obroci u brodskoj kuhinji bili su raznoliki, ali mi smo ostale vjerne provjerenim špagetima s bolognese umakom. Njihov nezaboravan okus izmamio nam je osmijeh na lice, i to ne samo tada, nego i sada pri samoj pomisli!

Po iskrcaju iz broda 2. lipnja, u večernjim satima, zaputile smo se autobusom prema našem hotelu u Ateni. Stigavši u hotel, neke su odmah utonule u san, dok su se druge družile do ranih jutarnjih sati.

Nakon obilnog doručka, krenule smo u razgledavanje atenskih arheoloških nalazišta. Prva postaja bio je Epidaur, staro antičko kazalište iz 340. godine prije Krista, poznato po svojoj nevjerojatnoj akustici. I najmanji šapat iz središnjeg dijela čuje se do zadnjih redova, što je nevjerojatno s obzirom na to da su Grci prije dvije i pol tisuće godina koristili samo um i prirodna bogatstva za ostvarenje ovakvih čuda. Nitko ne odlazi razočaran, jer se u kazalištu i danas izvode drame, komedije i tragedije.

Pored kazališta nalazi se i Asklepijev hram, posvećen bogu zdravlja, te igralište s trkalištem. Cijeli kompleks od 17 građevina na brdu Epidauro, zajedno s kazalištem, osmišljen je kao mjesto iscjeljenja duha i tijela.

Putujući iz Epidaura, zaustavile smo se podno kiklopskih zidina drevnog grčkog grada Mikene. Utvrda, smještena između dvaju brda i opasana kamenim zidinama, ima monumentalna Lavlja vrata na ulazu. Dok smo hodale kamenim stazama prošaranim makovima, uz povjetarac na licu, pogled nam se pružao na okolne maslinike i prekrasan krajolik. Lako se moglo zamisliti kako u bijeloj tunici koračamo s košarom maslina na glavi, potpuno uronjene u antičko doba.

Nakon Mikene, “uskočile” smo u novije doba, točnije na kraj 19. stoljeća, posjetom Korintskom kanalu. Ovaj kanal, dug 6300 m  i širok tek 21 metar, izgrađen je 1893. godine i razdvaja poluotok Peloponez od ostatka grčkog kopna. Pogled s mosta na kanal bio je toliko impresivan da nam je nekima pomalo poljuljao tlo pod nogama, pa smo brzo požurile dalje!

Nakon svih razgledavanja, napokon smo dočekale slobodno vrijeme koje smo iskoristile za kupanje i sunčanje na plaži. Osvježenje u moru vratilo nam je energiju za daljnje istraživanje grčkih ljepota.

Romantičan završetak trećeg dana čekao nas je promatranjem zalaska sunca s Posejdonova hrama na obali Egejskog mora. Došavši ranije, obišle smo rt Sounion, upijajući svaki tračak sunca i ljepotu cvijeća, uživajući u tišini s pogledom na Egejsko more i stijene koje poput vojnika čuvaju svaki kamen bijelog mramora Posejdonova hrama. Iako pomalo skeptične, dočekale smo “taj” zalazak sunca, koji nas je istinski opčinio svojom toplinom i ljepotom.

Na kraju dana ispunjenog dojmovima, krenule smo put hotela u Ateni. Neke su, unatoč cjelodnevnim naporima, uspjele smoći snage za daljnje druženje i zabavu, dok su se druge prepustile slatkim snovima, možda šetajući stazama Mikene ili Epidaura.

Naše putovanje 4. dana nastavilo se obilaskom prekrasne i moćne Akropole koja i danas ponosno stoji i prkosi vremenu. Na ulazu u Akropolu dočekala nas je lokalna vodička koja nas je svojim zanimljivim pričama uvela u postanak Atene. Doznali smo kako se Akropola nalazi se na brdu visokom 150 m iznad mora, opasana i utvrđena kamenim zidinama. Ime Akropola znači visoki grad, a prema legendi Akropola nastaje nakon svađe Posejdona i Atene. Naime, trebali su darovati nešto korisno atenskom narodu. Posejdon je udario trozupcem u stijenu otkud je potekla slana voda, narod se razočarao jer to nikome nije bilo od koristi. Tada dolazi božica Atena koja lupi štapom o stijenu i na tome mjestu iz golog kamena izraste maslina, drvo koje i danas obilježava život Atenjana i mnogih Grka. Kompleks monumentalnih hramova izgrađen je prije 2500 godina od najljepšeg bijelog mramora kojeg su vadili iz okolnog brda udaljenog 15 km. Pogled s Akropole puca na cijelu Atenu. Grad koji sa svojim predgrađem i okolicom ima oko 4 milijuna stanovnika okružen je visokim brdima i planinama pa izgleda kao da se nalazi u nekom kotlu.

Silni hramovi: Odeon, Erehtejon, Propileje, hram Atene Nike svojom veličinom i ljepotom svjedoče snagu i ljepotu tadašnje Atene. Nakon poučnih trenutaka slijedilo je vrijeme za opuštanja, kupanje na plaži i uživanje u suncu i dobrom društvu.

Uslijedio je povratak u hotel, odmor i pripreme za sutrašnji dan, posjet starogrčkom proročištu u Delfima, gdje je u doba antike boravila proročica Pitija. Ona je svojim dvosmislenim proročanstvima utjecala na planove i živote mnogih Grka. Proročište se nalazi na uzvisini, o tome svjedoči Apolonov hram,  ostaci velikih stupova, kazalište, stepenice i utvrđeno podnožje.

Kako su proročanstva bila važan dio tadašnjeg život, mnogi su bogovima prinosili žrtvene darove, a neki od pronađenih nalaze se u muzeju uz samo proročište.

Nakon Delfa uz pogled na prostrane maslinike, nepregledne šume, žitna polja krenuli smo do grada Kalambake. Stigavši u večernjim satima obišli smo grad, druži se i uživali. Nakon doručka uputili smo se do Meteora, skupine grčkih pravoslavnih manastira koji se nalaze na visokim kamenim liticama. Pogled na njih iz nizine daje dojam da su manastiri u oblacima. Pogled na samostane ili pogled iz samostana ostavlja svakog promatrača u čuđenju jer su ljepota i monumentalnost neopisivi.

Ostavivši samostane da začuđuje nove promatrače uputili smo se prema Ohridu u Makedoniji. U večernjim satima stigli smo na naše odredište, hotel Cingo u Ohridu. Grad pruža uvid u sraz starih građevina i zanata s novim načinom života, gradnjom i potrebama modernog čovjeka.

Naš povratak kući uslijedio je 7. dana nakon jutarnjeg razgledavanja starog grada Ohrida. Grad koji svojim veličanstvenim kamenim zidinama i nepreglednim bistrim jezerom zove svakog posjetitelja da sjedne na uzvisinu i provede koji trenutak u ljepoti prirode. Plovidba jezerom nezaobilazan je dio doživljaja ljepote Ohrida.

Povratak kući upotpunili smo pjesmom, društvenim igrama, slušanjem glazbe, razgovorom i spavanjem.

Put i boravak u Grčkoj obuhvatio je dio teorijskih znanja iz povijesti, umjetnosti i književnosti, jer su dosad viđeno i naučeno iz knjiga naše učenice mogle vidjeti, doživjeti i dotaknuti. Neizmjerno je dobar osjećaj kada nešto tako važno za povijest ljudske civilizacije uspiješ doživjeti: pogledati Atenu s Akropole, osjetiti povjetarac mikenskih brda, hodati kamenim stepenicama Delfa, promatrati malog čovjeka s prozora samostana u Meteorima… 

Cjelokupni dojam je tako jak da smo se dogovorile vratiti i prošetati istim stazama za kojih 20ak godina. Pa dao nam Bog zdravlja i sreće!

Atena i njezine muze (čitaj: učenice 3. razreda opće gimnazije i nastavnica Ivana Vučemilović, prof.)

https://www.facebook.com/SSBKGrubisnoPolje/videos/2453792178322896