Kao osoba s velikim očekivanjima, i ovaj sam put imala visoka očekivanja od izleta u grad Varaždin i mogu reći da me nije razočarao! Bila sam posebno uzbuđena što ćemo vidjeti poznatu predstavu „Orašar“, posjetiti Muzej kukaca i obići, prema mnogima, najljepši Advent u Hrvatskoj.
U kazalištu smo dobili mjesta na balkonu, što me ugodno iznenadilo i zbog čega sam se osjećala posebno. Najviše me se dojmila poruka predstave: čaroliju mogu vidjeti samo oni koji imaju otvorene oči za nju. Kao velika romantičarka posebno me se dojmio trenutak kada je Orašar došao do djevojčice i kada su se zagrlili.
Učenica koja je sjedila do mene na tu je scenu reagirala isto kao i ja, s osjećajem koji je teško opisati riječima i s velikim osmijehom na licu. Zahvaljujući njoj saznala sam i nazive nekih plesova u baletu pa mogu reći da su me se najviše dojmili Ples pahulja i Ples šećerne vile. Scenografija je bila prekrasna i doista u božićnom duhu, posebno jelke s lampicama. Kostimografija me oduševila, a najviše bijele haljine pahulja i žute haljine mladih plesačica. Zanimljivo mi je bilo vidjeti cjelovit kostim mišjeg kralja i kraljice te kostime njihove djece. Nisam očekivala da će se glumci doista cijeli obući u miševe.
Nakon predstave posjetili smo Gradski muzej Varaždin, čija entomološka zbirka nosi naziv „Svijet kukaca“. Saznali smo da su za prikupljene suhe biljke i životinje u muzeju zaslužni nastavnici varaždinske gimnazije. Zbirka prikazuje razne primjere kukaca i biljaka u obliku herbarija. Od kukaca su me najviše privukli leptiri. Bilo ih je raznovrsnih, od malih do velikih, od onih sa šarenim krilima do onih s bijelim krilima. U tom muzeju imala sam priliku vidjeti lice bijelog šišmiša i zaista mi je bio presladak. Sada mi je nova želja imati bijelog šišmiša za kućnog ljubimca.
Potom smo imali slobodno vrijeme za šetnju Varaždinom, a moji kolege i ja slučajno smo naišli na dio Adventa s ledenim parkom te svijetom Grincha i Djeda Mraza, što nas je jako zabavilo, baš kao i panoramski kotač na kojem smo se vozili. Nakon vožnje kotačem još smo malo prošetali, a zatim se uputili prema muzeju, gdje smo se našli s ostalim učenicima i nastavnicima te krenuli prema autobusima koji su nas sretno vratili u Grubišno Polje.
Lana Krajačić, 2. razred gimnazije
